Opis
Islamski učenjaci naučavanja islama dijele u tri glavna područja: dio o vjerovanju, dio o moralu i dio o propisima. Nauka koja se bavi prvim dijelom islamskih naučavanja, odnosno vjerovanjem, jeste kelam (islamska apologetika). Kelam vjerovanja objašnjava, obrazlaže i brani, a u prošlosti su ga nazivali i nauka o „načelima vjere“ ili nauka o „jednoći i svojstvima“. Ne može se izreći precizno mišljenje o početku kelama, ali je neosporno da je u drugoj polovini prvog hidžretskog stoljeća među muslimanima vođena rasprava o nekim apologetskim pitanjima, kao što je rasprava o determinizmu i slobodnoj volji i rasprava o pravednosti.
Irfan je nauka koja je nastala, razvila se i usavršila u okrilju islamske kulture. O irfanu se može raspravljati i on se može istraživati sa dva stanovišta: sociološkog i kulturološkog. Arifi imaju jednu značajnu osobinu u odnosu na ostale učenjake islamske kulture, kao što su komentatori Kur’ana, poznavaoci hadisa, pravnici i drugi, a ta osobina je da su oni stvorili i jednu društvenu sljedbu u islamskom svijetu, sa njoj svojstvenim osobenostima, za razliku od ostalih kulturoloških skupina, poput pravnika, filozofa i drugih, koji su samo kulturološke skupine i ne smatraju se skupinama odvojenih od drugih. Kada se god sljedbenici škole irfana spominju s obzirom na kulturološki aspekt, nazivaju se arifima ili gnosticima, a kada se spominju s obzirom na njihov društveni aspekt, nazivaju se sufijama.
