Opis
Ova knjiga predstavlja izvrsnu osnovu za teološko, ali i sociološko, antroplološko, a posebno filozofsko razumijevanje Kur’ana u svjetlu njegovog istinskog značenja – kao Upute čovječanstvu.
U ovom svesku obrađuju se poglavlja o kosmologiji i antropologiji.
Pažljivo čitajući poglavlje o Kosmologiji može se ustanoviti vrlo jasna logička veza sa brojnim elaboriranim pitanjima u prvom svesku (Teologija) a posebno sa tevhidom kao jednom od ključnih tema kojem je autor posvetio znatnu pažnju. On naglašava da se u časnom Kur’anu o svijetu, čovjeku i prirodi govori na indirektan način odnosno da su ajeti koji govore o stvaranju svijeta, te kakvoći egzistencije Nebesa i Zemlje zapravo teme koje se spominju s nekom drugom namjerom kao što je upućivanje na Božiju veličinu, mudrost, moć ili u slučajevima kada se spominju Božije blagodati na Nebesima i na Zemlji kako bi probudili želju kod ljudi da budu Bogu zahvalini.
Poglavlje pod nazivom Antropologija je usko povezano s pethodnim poglavljima u kojem autor usmjerava pažnju čitateljima na pitanja o čovjeku, o kulturnoj i biološkoj različitosti čovjeka, o nastanku ljudskih društava i njihovom nestajanju. On smatra da spoznaja čovjeka o sebi i općenito o nastanku ljudskog društva bitno pomaže u spoznavanju Boga i Njegove Jednoće.
U knjizi su na konzistentan način predstavljena relevantna mišljenja drugih autora o određenoj temi, a u nekim slučajevima i polemički karakter što knjigu čini dinamičnom i za čitatelje prihvatljivijom.
Ona zapravo predstavlja potpuno drukčiji, znanstveno inovativniji pristup spoznaji i razumijevanju Svete knjige i islamskog učenja.
