Opis
„Tumačenje 40 hadisa, sv.2“ predstavlja nastavak, odnosno sljedećih dvadeset hadisa koji nisu obrađeni u prvom svesku. Kao i prvi svezak, i nastavak se odlikuje dubokim gnostičkim tumačenjima koja ukazuju na višeslojnost i dubinu hadisa koje čitamo na početku svakog poglavlja.
U drugomsvesku, koji sadrži dvadeset hadisa, obrađene su sljedeće teme:
- Dvadeset prvi hadis: o irfanskom tumačenju časnog ajeta.
- Dvadeset drugi hadis: o zbilji Dženneta i Džehennema.
- Dvadeset treći hadis: o tome da se čovjekovoj duši znanje daje iz skrivenog svijeta.
- Dvadeset četvrti hadis: egzistencijalne razine čovjeka i znanje primjerno njima.
- Dvadeset peti hadis: o obrednoj čistoći i sumnji u vezi s njom.
- Dvadeset šesti hadis: o tome da onog koji se kreće putem stjecanja znanja Uzvišeni Allah vodi putem ka Džennetu.
- Dvadeset sedmi hadis: objašnjenje o tome da svi stanovnici Nebesa i Zemlje traže oprost za tražitelja znanja.
- Dvadeset osmi hadis: susret s Allahom i kakvoća tog susreta.
- Dvadeset deveti hadis: o štetnosti laćnog govora, o vrlini plakanja, o milostinji…
- Trideseti hadis: o pokuđenosti slijeđenja strasti duše.
- Trideset prvi hadis: značenje nemogućnosti opisivanja Boga.
- Trideset drugi hadis: o raspodijeljenosti opskrbe, o pokazateljima ispravnosti i uvjerenosti…
- Trideset treći hadis: objašnjenje pomirenja predaja koje podstiču na ibadet i napuštanje griješenja te nekih predaja koje su im formalno protivne.
- Trideset četvrti hadis: obrazloženje dovođenja pojma oklijevanje u vezu sa Uzvišenim Allahom.
- Trideset peti hadis: Allahova imena imaju dva položaja, osvrt na pitanje determiniranosti i prepuštenosti.
- Trideset šesti hadis: o identičnosti Božijih atributa s Njegovom Biti.
- Trideset sedmi hadis: o tome šta se želi reći riječima “spoznajte Allaha Allahom”.
- Trideset osmi hadis: o tome da je Adem potpuna manifestacija Božija i veliko ime Božije.
- Trideset deveti hadis: analiza dobra i zla.
- Četrdeseti hadis: općeniti osvrt na komentar časne sure Ihlās.
Iz recenzije:
U ovom svom osobenom i osobitom Komentaru Imam Homeini govori o božanskom ‘irfanu (saznanju/spoznaji Boga putem unutranjeg osvjedočenja), pokazanjima Njegovim u obzorjima i ljudskim srcima, stupnjevima savršenstva koje čovjek zadobiva u vidiku tradicijskog učenja, za razliku od “uvezene” spoznaje, koja čovjeka odvodi u samoizolacionizam, asketizma, u njegovo potpuno povlačenje iz ljudske zajednice i ovosvjetskog života. Imam Homeini ukazuje na znakove izvornog tradicijskog ‘irfana (saznanja unutarnjim osvjedočenjem) u Poslanikovim hadisima i predajama Ehlu-l-bejta.
…
Ukupan opus (teorijski i djelatni) Imama Homeinija otkriva, ustvari, jednog velikog irfanskog znalca – pravog alima. Odlike koje su ga krasile – istinsko vjerovanje, iskrena odanost i potpuna privrženost Bogu Jednom Jedinom – i koje su se manifestirale i potvrđivale u njegovim riječima i djelima činile su njegov visoki etički karakter.
Spomenuto hadisko djelo Imama Homeinija spada u etička i irfanska djela među kojima, po svom sadržaju i aktuelnosti tema koje razmatra, zauzima visoko mjesto.